Započeti ću ovaj članak s pričom koja, ako još niste upoznati, treba znati: jedna poznata marka odjeće usvojila je kreativnu strategiju kako bi osvojila supermodel i dobila besplatnu promociju. S puno hrabrosti, ali velika povjerenja, odabrao je pokloniti krug prijatelja modelabombastična, koje su vidjele svoje prijateljice kako nose komade, hvaleći sve, i ona ostaje van. S strahom da ne budem deo "klike", ova supermodel tražila je marku, zamolio je da primi stavke i, spontano, objavio na svojim društvenim mrežama. Rezultat? Marka je postala svjetski uspjeh. Što je ova supermodelica osjetila je nešto što svi mi – posebno marketinški stručnjaci – već smo iskusili barem jednom: FOMO, poznati "fear of missing out" (strah od propuštanja).
Ova analogija mi je postavila drugo pitanje. Pred pred IAs, jesmo da nismo sindromu? DeepSeek je službeno lansiran i, u manje od jednog dana, već smo svi bili uronjeni u bezbrižnu potragu za informacijama, raspravljajući o tehničkim aspektima, kako su troškovi razvoja tehnologija u Kini u usporedbi s drugim zemljama, do šireg pitanja, kako ogroman volumen podataka azijske zemlje, što ga čini supersilom. Također su na dnevni red došli strahovi o sigurnosti zbog toga što se radi o kineskoj tehnologiji i detaljna usporedba s ChatGPT-om i drugim postojećim inteligencijama na tržištu.
S obzirom na izuzetno visoke cifre i tehnološku utrku, prirodno je da se giganti industrije bore za vođstvo u ovoj digitalnoj revoluciji. Dio je dio strategije valorizacije lansirati svoje novitete usred buke, praćene bujicom informacija, usporedbe, izraziti rezultati i ogromni brojevi. Ali, i mi, marketinški stručnjaci? Moramo pratiti ovu žurbu s istom intenzitetom?
Lansiranje DeepSeeka i bombardiranje informacijama koje je uslijedilo pojačava osjećaj da smo, da, bivajući žrtve FOMO-a. Prekomjerna povezanost i stalna potreba za ažuriranjem o svakoj novosti mogu biti štetni, ograničavajući naše vrijeme, kreativnost i čak utječući na naše emocionalno blagostanje. Meta je već priznala da prekomjerna upotreba tehnologije nije preporučljiva i potaknula korisnike svojih društvenih mreža da se isključe i više žive u stvarnom svijetu.
Utrka AI-a vrlo podsjeća na internet balon iz 2000-ih. U to vrijeme, sve je izgledalo kao zlato: milijarde su cirkulirale, nastao je Google, PayPal, YouTube i razne startup tvrtke koje su doživjele vrhunac Silicijske doline. Puno teorija se pojavilo, kao predikcije da će mašine zavladati svetom i zameniti većinu ljudske radne snage. Slučajno ili ne, ovaj ciklus AI-a pojavljuje se točno 20 godina nakon "digitalnog buma", signalizirajući još jednu revoluciju na tržištu i u ciklusu od dvije decenije.
S obzirom na ovu situaciju, velika refleksija za marketinške stručnjake je da li se isplati ući u ovu neurednu utrku ili je strateškije pratiti promjene s više ravnoteže. FOMO sindrom može nas potaknuti na djelovanje, ali može nas zaslijepiti pred onim što stvarno ima važnost. Usred lavine informacija, prava prednost leži u filtriranju onoga što je relevantno, razumjeti što zapravo utječe na naš rad i usvojiti inovacije s razumijevanjem. Na kraju, nije o potrošiti sve, već nego znati odabrati ono što stvarno ima smisla za našu strategiju i za naše vrijeme. Uživite u novitetima, ali s mudrošću
