Kada razmišljamo o najdisruptivnijim i najpopularnijim tehnologijama koje su stekle prostor u svijetu poslovanja, nemoguće je ne smatrati umjetnu inteligenciju jednim od glavnih alata. I to nije bez razloga, budući da istraživanje 'Stanje AI početkom 2024.: Uspon usvajanja generativne AI i početak generiranja vrijednosti', provedena od strane McKinsey, otkriva da 72% tvrtki već koristi AI. Entuzijazam se prvenstveno hrani mogućnošću eliminacije ponavljajućih zadataka putem automatizacije, optimiziranje vremena profesionalaca, što se može iskoristiti u aktivnostima veće vrijednosti i važnosti, smanjivanje troškova i povećanje učinkovitosti
Ova euforija može natjerati menadžere koji još nisu usvojili ovu tehnologiju da se osjećaju u nepovoljnom položaju. Na visoko konkurentnim tržištima, uobičajeno je tražiti inovativna rješenja kako bi se organizacije istaknule i postigle uspjeh. Međutim, ključno je da menadžeri razmišljaju strateški pre nego što usvoje nove tehnologije, izbjegavajući ishitrene odluke koje traže samo izgled inovacije. Postoji potreba osigurati da prihvaćanje ovih rješenja bude usklađeno s stvarnim potrebama poslovanja i da se razumije kako ona mogu, doista, potaknuti rast
Usvajanje treba pažljivo proučiti, jer svaka promjena u radnoj svakodnevici podrazumijeva promjene u procesima, organizacijske strukture i u kulturi, što zahtijeva toliko vremena i resursa.
Za podršku donošenju odluka, stručnjaci poput Alexandre Nascimento, istraživač MIT-a, predstavljaju studije koje mogu biti ključne u razvoju plana umjetne inteligencije za poslovanje. Jedan primjer je model AI2M (Model namjere usvajanja umjetne inteligencije), stvoreno od njega,koji smatra pet glavnih faktora koji utječu na namjeru integracije AI: olakšavajući uvjeti, koji procjenjuju vjeruje li korisnik da ima potrebne resurse za korištenje AI; o očekivanoj izvedbi, što mjeri vjeruje li korisnik da će AI poboljšati njegovu učinkovitost na poslu; očekivanje napora, koja odražava percepciju korisnika o težini učenja i korištenja AI; samoefikasnost, što je povjerenje korisnika u svoju sposobnost korištenja AI; i društveni utjecaj, koja procjenjuje pritisak koji druge osobe osjećaju da usvoje AI.
Na općenitiji način, tih donosioci odluka trebaju razmotriti sljedeći scenarij: koji je problem s kojim se suočavam i kako mi AI može pomoći da ga riješim, umjesto da usvajanja obrnutog pristupa, što bi značilo odlučiti implementirati AI bez razmatranja gdje i kako će se primijeniti. Ova pitanja nemaju namjeru predstaviti negativnu viziju o integraciji AI, jer je očito koliko može koristiti radnim procesima. Umjesto toga, cilj je istaknuti da se AI treba smatrati alatom, i ne kao čarobno rješenje, kako entuzijazam i uzbuđenje koje generira česta pažnja medija često izgledaju. Tako, organizacije mogu maksimizirati prednosti AI i osigurati učinkovitu transformaciju
