Ovaj članak započet ću pričom koju, ako je već ne znate, morate čuti: poznati brend odjeće usvojio je kreativnu strategiju kako bi osvojio supermodel i dobio besplatnu reklamu. S velikom smjelošću, ali i ogromnim samopouzdanjem, odlučili su pokloniti nešto krugu prijatelja supermodela Supermodel je vidjela svoje prijatelje kako nose odjeću, hvale sve, dok je ona bila izostavljena. U strahu da će nešto propustiti, ova je supermodel kontaktirala brend, zatražila da primi artikle i spontano objavila o njima na svojim društvenim mrežama. Rezultat? Brend je postao svjetski uspjeh. Ono što je ova supermodel osjetila nešto je što smo svi - posebno marketinški stručnjaci - iskusili barem jednom: FOMO, poznati "strah od propuštanja".
Ova analogija me dovela do drugog pitanja. S obzirom na utrku za umjetnom inteligencijom, ne postajemo li svi žrtve istog sindroma? DeepSeek je službeno pokrenut i, za manje od jednog dana, svi smo bili uronjeni u frenetičnu potragu za informacijama, raspravljajući o svemu, od tehničkih aspekata, poput troškova razvoja tehnologija u Kini u usporedbi s drugim zemljama, do širih pitanja poput ogromne količine podataka u azijskoj zemlji, što je čini supersilom. U raspravu su ušle i zabrinutost zbog sigurnosti, s obzirom na to da se radi o kineskoj tehnologiji, te detaljne usporedbe s ChatGPT-om i drugim postojećim AI sustavima na tržištu.
S obzirom na vrtoglave brojke i tehnološku utrku, prirodno je da se industrijski divovi bore za vodstvo u ovoj digitalnoj revoluciji. Dio njihove strategije za povećanje vrijednosti jest lansiranje inovacija usred buke, popraćeno poplavom informacija, usporedbi, impresivnih rezultata i pretjeranih brojki. Ali što je s nama, marketinškim stručnjacima? Moramo li i mi pratiti ovu utrku istim intenzitetom?
Pokretanje DeepSeeka i posljedično preopterećenje informacijama pojačavaju osjećaj da smo, doista, žrtve FOMO-a (straha od propuštanja). Prekomjerna povezanost i stalna potreba da budemo u tijeku sa svakim novim razvojem događaja mogu biti štetni, ograničavajući naše vrijeme, kreativnost, pa čak i utječući na naše emocionalno blagostanje. Sama Meta priznala je da pretjerana konzumacija tehnologije nije preporučljiva te je potaknula korisnike svojih društvenih mreža da se isključe i žive više u stvarnom svijetu.
Utrka umjetne inteligencije jako podsjeća na dot-com balon u 2000-ima. U to vrijeme sve se činilo kao zlato: milijarde su kružile, pojavili su se Google, PayPal, YouTube i razni startupi, doživljavajući vrhunac Silicijske doline. Pojavile su se mnoge teorije, poput predviđanja da će strojevi dominirati svijetom i zamijeniti većinu ljudske radne snage. Slučajno ili ne, ovaj ciklus umjetne inteligencije pojavljuje se točno 20 godina nakon "digitalnog procvata", signalizirajući još jednu revoluciju na tržištu i u ciklusu od dva desetljeća.
S obzirom na ovaj scenarij, veliko pitanje za marketinške stručnjake je isplati li se upustiti u ovu frenetičnu utrku ili je strateškije pratiti promjene s većom ravnotežom. Sindrom FOMO-a može nas potaknuti na djelovanje, ali nas također može zaslijepiti za ono što je zaista važno. Usred lavine informacija, prava prednost leži u filtriranju onoga što je relevantno, razumijevanju onoga što zaista utječe na naš rad i svjesnom usvajanju inovacija. Uostalom, nije stvar u konzumiranju svega, već u tome da znamo kako odabrati ono što zaista ima smisla za našu strategiju i naše vrijeme. Prihvatite nove trendove, ali činite to mudro!
